Pogled s drugog brijega

by Nevjerni Tomo

/
  • Streaming + Download

     

1.
2.
06:12
3.
4.
05:45
5.
03:18
6.
7.
8.
9.
10.
11.
04:14

credits

released May 5, 2010

Nevjerni Tomo je pseudonim Tomislava Zorića , pjevača i gitariste grupe Olovni ples. Tijekom sviračke pauze matičnog banda u prvim mjesecima 2010. snimajući se kod kuće na kompjuterski mikrofon nastao je album Pogled s drugog brijega. Album je u svibnju 2010. objavila nezavisna kuća Brlog Records iz Zadra.

tags

license

all rights reserved

about

Nevjerni Tomo Dugo Selo, Croatia

contact / help

Contact Nevjerni Tomo

Streaming and
Download help

Track Name: Jedra
Jedra

Bogat sam , imam oči, ruke
i pune džepove dobrih riječi

Proći cu noćas kroz sve luke
brodove stare da izliječim.

Zubate kotve da odvalim.
Rumenom pjesmom da plane mrak.

Da za plovidbe svi signali
u pravcu svitanja dadu znak.

Postoje nekakva bijela vremena
kad prva mladost u oko kane.

To je ta lijepa praznina mene
u koju cijeli svijet može da stane.

Sa jednom smeđom, toplom viješću
usne će obalom da mi odu.

Limune zrele s neba natrest ću
u ovu tamnu gorku vodu.

Za mnom će vetar, kad me sretne,
mrmljati neki osmijeh nov.

Krišom ću svima da podmetnem
pomalo svoga srca pod krov.

Zorom ce okolo cvijeće rađati
gde god sam iz krošnji visine pio.

I jos ce dugo ljudi pogađati
i neće znati ko je to bio.

Miroslav Antić
Track Name: Kostanj
KOSTANJ

Prijatel moj stari, zakaj tak šumiš?
Kesno je i noč je, zakaj vre ne spiš?
"Gledim te zdavnja tak i prezmišlavam,
"Kak teško je pametnem takvem glavam!"
Ti mi se špotavaš, ja to dobro znam,
Ali vezda moreš; baš sem čisto sâm.
"Ja ne špotam se, al gledim te dogo"
I razmem tvoje misli se i togo."
"Ja žalosten nesem, zakaj bi i bil?"
I dobre sem vole, malko sem i pil.
"A kaj bo zutra, kaj bo potlam zatem,
"Dok plakal se boš za tem krajem zlatem?
"Kaj? Zutrašnjica mi neje na brige;
Plakati se ne znam, - eto, to je se!
"Al poveč mi, dok skupa smo tak sami,"
Kaj tebe ova zemla niš ne mami?"
Ja nazaj već ne mrem, da bi baš i štel,
Drugi me je život odnesel i zel.
"Al ove život lepši je i slajši,"
I da ga poznaš, tu bi ostal rajši!
" Vu tem kraju poznam samo svojo bol,
Zato sem zakopal ovde srca pol.
"Da poznaš starce, koj so ovde bili,
"Veselo kak so delali i pili!
" Vmrli so i oni, tam na grobju spe,
Mesto njih se vezda drugi vesele.
"Da poznaš ovo nebo, zvezde ove,
"I ovo zemlo, kaj te k sebe zove!
"Preveč dobro poznam se kraj sebe to,
Zato ne mrem pota najti vre domo.
"O, dojdi k nam, još neje se zgubleno.
"Mladosti cvetje cvelo bo crleno!
..."Lako noč, moj stari!
Zdavanja spi vre se,
Mesečina ide samo kraj steze.

Fran Galović
10. lipnja 1913.
Track Name: Naš izbor
Naš izbor

Izdala nas je ova voda
još dok smo zajedno stupali u nju.
I nismo se pitali što možemo dati,
već čime možemo raspolagati .

Obično je to put davljenika !

Miloš Zubac
Track Name: Noćas je moja duša
Noćas je moja duša

Mene boli i odviše
ne sjećam se da sam bio sretan
znadem samo da se dani gase
pod nujnim nebom ja sam sam i sjetan

U trenutku boli kad mi se čini
da sam od sveg svijeta ostavljen bez nade
ja znadem da si u blizini
i da ruka tvoja povrh mene bdije

noćas je moja duša k'o tiha smirena luka
vedra, negdje na cesti, k'o nikad žudjela Boga

Đuro Sudeta
Track Name: Pogled z drugog brega
POGLED Z DRUGOGA BREGA

Tam dole samo šume se plave,
Čez vedro nebo vrana preletava,
Vu toplem vetru dremle zrela trava,
Pesme žalosne reči sim lete:

"Zakaj si me pustil, samo me ostavil,
"Otišel si nekam, nesi mi ni javil!"
I ja ne znam kam bi od žalosti svoje,
"Zakaj si me pustil, drago srce moje?"

..Na drugi breg mi joči tam glede,
A veter z mekem listjem poigrava,
Šumi i šepče; spi kraj pota trava,
I samo šume v soncu se plave.

Svilo sem si slekla, vrata sem zaprla,
"Sâma sem i znam, da bodem skoro vmrla!".
"Zakaj si me pustil, samo me ostavil,
"Otišel si nekam, nesi mi ni javil!"

Fran Galović

4. lipnja 1913
Track Name: Umiru dani
Umiru dani

Umiru dani, prolaze tiho
bez riječi se gase nujno i odu

Umiru dani , prolaze tiho
stare se grane spuštaju nujno

I opet jedno veče, jedno nujno veče
kad žuta svjetla gore i krevet ludo cvili

I duša kao luđak na poslušnost se sili
i šuti, trpi, snosi, dok sve preko nje teče

I opet jedno veče uzdaha i boli
umiranja tihog , dok gradom korak zvoni
dok mozak šumom gori i u bezdan roni
umiru dani , bez riječi se gase

Đuro Sudeta